Blic Vesti:

Med i hrani i liječi


Preistorijski zidni crtež, otkriven u pećini (Cuevas de la Arana) u istočnoj Španiji, star oko 7000 g. a pokazuje dva čovjeka kako se penju uz stijenu prema pčelinjem gnjezdu. Čovjek u jednoj ruci drži predmet koji se dimi.

Postoje znaci o korišćenju meda u sumerskim i vavilonskim tekstovima pisanim klinastim pismom. U početku se koristio kao obredno sredstvo u polivanju pragova kuća i žrtvenika.

 

Za stare Grke pčele su bile simbol marljivosti i procvata. Stari narodi su vjerovali da med stiže s neba. Aristotel je mislio da pčele sakupljaju med već napravljen na cvijeću. U mješavini sa vinom, med se koristio za polivanje klinova svetih građevina. Med se najčešte koristio kao dar bogovima i dušama umrelih. Grci su smatrali da je Medolina, alhoholno piće sa medom, sveto piće Olimpa.

 

U Egiptu se med koristio prilikom balzamovanja. U velikom broju domaćinstava upotrebljavao se kao zaslađivač . Zbog svoje dragocjeosti služio je i kao sredstvo plaćanja a verovalo se i da životinje hranjene medom predstavljaju poseban dar bogovima.

Med se spominje i u Bibliji, Kuranu.
U Evropi se med koristio najčešće za ishranu, pravljenje maltera i napitaka i kao lekovito sredstvo.

U Njemačkoj je tokom 11. vijeka pivo zaslađivano medom, a njemački feudalci su svoj danak plaćali u pčelinjemm vosku i medu.
Na Američkim kontinentima kolonizacijom Španije u 16. veku otkriveno je da su meksički i centralnoamerički domorodci bili iskusni pčelari.

Propolis

Za sada, o propolisu znamo da je pčelinji proizvod, ali o svojstvima propolisa naučnici treba tek da kažu posljednju riječ. Ono što je izvjesno to je da pčele sakupljaju biljni materijal za proizvodnju propolisa kada se pojavi oštećenje (pukotina, otvor) na košnici, ali i pojava "uljeza" ih podstiče na proizvodnju propolisa.
Propolis pripada prirodnim sirovinama koje su nedovoljno ispitane, ali su našle široku primenu, prije svega u automedikaciji.

Vitamina ima više u matičnom mlječu i polenu.

Med je mješavine od preko 70 raznovrsnih sastojaka.

Sastav meda

Tipični sastav meda

Jedinjenje

Količina

fruktoza

38%

glukoza

31%

saharoza

1%

voda

17%

šećer

9%

pepeo

0,17%

Ostalo

3,83%

 

Tačan sastav meda zavisi od mešavine cveća i bilja čiji nektar pčele skupljaju.

Preko 80 % meda čine ugljeni hidrati. Najzastupljeniji su fruktoza i glukoza sa preko 60 % . Nešto manje od jedne petine je voda, koje najčešće ima oko 17 % dok je šećer zastupljen do 9 %.
Količina vode u medu utiče na njegovu viskoznost, težinu i kristalizaciju. Ukoliko je procentualno voda zastupljenija, med će biti viskozniji, a kristalizacija će kasnije nastupiti. Voda je, u zavisno od vrste meda, zastupljena od 15% do 20%. Međutim zastupljenost vode menja se prilikom kristalizacije.
U sastav meda ulazi i preko 20 kiselina procentualno zastupljene sa oko 0.50 %. Zastupljenost kiselina i njihova pH vrednost zavisi od vrsta bilja od kojih je med proizveden, ali i od geografskog lokaliteta.
Med je posebno bogat vitaminima B i E grupe, od kojih najviše ima riboflavina (oko 40 g u 100 meda).
Od minerala u medu se nalaze, bakar, gvožđe i mangan, a u šumskom medu ih ima više, a većoj mjeri su zastupljeni fosfor i gvožđe, enzimi potiču iz nektara, cvjetnog praha i pčelinjih žlezda.

Od hormona, najvažniji je acetilholin (hemijski transmiter nervnog sistema) koji je u medu stabilan i ne gubi se ni dužim zagrevanjem meda. Livadski med ga sadrži u većim količinama no šumski.

Niz organskih kiselina (limunska, mliječna, ćilibarna, pirogrožđana...) daju poseban ukus i miris medu.

Bjelančevine i flavonoidi upotpunjavaju bogatstvo koje nam med pruža.

Sve sastojke meda organizam lako prihvata i zato je med vrlo važna namirnica koja pospješuje normalne funkcije našeg organizma i doprinosi zdravlju.

U 100 g meda nalazi se enrgijska vrednost od oko 1320 kJ dok ista količina šećera sadrži 1600 kJ. Ukupna količina ugljenih hidrata je 82.1g u 100g meda, odnosno 100g u 100g u šećeru.
1 kg meda ima hranjivos isto koliko i 50 kokošijih jaja, 3 kg ribe, 1 kg šunke, 2,5 kg telećeg mesa, 6 kg narandži, ili 10-12 kg povrća.

Inhibini su prirodni konzervansi meda i mogu se nazvati antibakterijskim supstancama ili baktericidima. Eksperimentima je dokazano da ga sadrži samo prirodan nezagrijevan med.

Zbog čega je med koristan za čovjeka?

Med se svrstava u prirodnu, visoko vrednu i lako svarljivu hranu, koja, posle uzimanja, direktno ulazi u krvotok. Prema sadržaju proteina, visoko kotira među prehrambenim proizvodima, jer sadrži sve esencijalne aminokiseline. Ima 37 mineralnih materija, vitamine B1, B2, B3, B6, B12, C, PP, A, A, K, E, folnu kiselinu, organske kiseline (posebno ribonukleinsku), aromatične materije, polenova zrna, alkaloide, koloide, biogene stimulatore, biljne antibiotike, fitohormone i još mnogo supstanci.

Glukoza je glavni šećer u čovjekovom organizmu, jer se svi šećeri moraju pretvoriti u nju, pa se onda koristiti kao energetska materija ili se skladištiti u depoima u jetri i mišićima. Jetri je posebno zanimljiva fruktoza, koja ne provocira insulinski odgovor i brzo popunjava sve rezerve. To je važno, kada je potreba za šećerima jaka, u aktivnostima poput učenja ili fizičkog vejžbanja.

Nedostatak šećera u jetri ćemo primjetiti po mentalnom zamoru u treningu, nemogućnosti fokusiranja i odsustvu pažnje, koji su posljedica iscrpljenih rezervi u jetri, koja je glavni snabdevač mozga i ostatka nervnog sistema. Kada nervni sistem ne radi svim svojim kapacitetom, izostaju jake kontrakcije mišića, maksimalna snaga se ne može proizvesti, bez obzira na stanje muskulature.

Dakle, idealan izvor energije prije, u toku i poslije napora: treninga, rada, učenja... može biti med.

Časopis Journal of the Royal Society of Medicine govori o terapeutskim kvalitetama meda koje su ponovno otkrivene i protubakterijskim osobinama meda koje nisu potpuno razumljive. Autori sugerišu da je med efikasan u liječenju rana zbog:

protubakterijskih svojstava meda u sprečavanju infekcija
viskozne prepreke koja sprečava gubitak tekućine i onemogućava pristup bakterija i razvoj infekcije
enzima koji mogu pridonijeti obnavljanju tkiva i zacjeljivanju rana
upijanju gnoja i održavanju čistoće rane
smanjenja boli, podražaja i uklanjanja neugodnih mirisa
poticanja angiogeneze (proces nastanka novih krvnih sudova koje snabdjevaju ćelije kiseonikom i hranom te sprečavaju njihovo propadanje) i zacjeljivanja rana.
aktiviranje makrofaga te oslobađanja faktora rasta koji stimulišu epitelne ćelije na regeneraciju i zacjeljivanje rane
smanjenja formiranja nastanka štetnih slobodnih radikala koji mogu biti odgovorni za probleme tokom prihvaćanja kožnih implantata na kožne lezije uzrokovane meningokoknom septikemijom.

Konzumacija

Opšte je prihvaćeno da kod konzumacije meda metalna kašika ne treba da se koristi. Međutim sva obrazloženja su pomalo sumnjiva, kad se uzme u obzir činjenica da je pribor za vrcanje od metala. I mi preporučujemo drvenu kašiku, ali bez komentara zašto.

Med se uzima drvenom ili plastičnom kašičicom, nikako metalnom. Najbolje ga je rastvoriti u mlakoj vodi, ali nikako u toplijoj od 45 ° C, kako ne bi izgubio hranjiva svojstva. Naime, iznad ove temperature, enzimi invertaza i dijastaza se razgrađuju, čime se gube ljekovita svojstva i ostaju samo neke mineralne materije, malo termostabilnih vitamina i naravno šećeri.

Ako med uzimate u raznim napicima (čajevima i sl.) morate paziti da čaj nije prevruć.

Med treba biti potpuno otopljen u tekućini, jer samo će ljudski organizam potpuno iskoristiti njegove ljekovite tvari. Uzimamo li med bez tekućine, poželjno ga je držati u ustima sve dok se ne otopi.

Zbog lake probavljivosti trenutno vraća izgubljenu energiju, a dugotrajnom primjenom osigurava fizičku izdržljivost i psihičku stabilnost. Njegova ga svojstva čine nezaobilaznom namirnicom u zdravoj prehrani. Konzumacijom meda na pravilan način taj proizvod pretvaramo u lijek.

Dva praktična savjeta i recepta

Med i jabukovo sirće

Dobro poznati napitak na bazi meda, koji čisti organizam, daje energiju i djeluje preventivno i terapeutski je mješavina dvije kašičice meda, jedne jabukovog sirćeta sa dva decilitra mlake vode.

Najčešće se koristi ujutru, umesto kafe i drugih stimulanata, ali dobro dođe i tokom napornih dana.

Jabukovo sirće je moguće zameniti i limunovim sokom, a ukoliko se ovom rastvoru doda i 10 kapi 15% rastvora propolis kapi dobija se ljekovit napitak za sve uzraste.

Med i cimet

Mješavina, koju neki nazivaju pravom "bombom zdravlja", se pravi se od jedne kašike meda i pola kašike cimeta.
Preporučuje se ujutro na prazan želudac i prije spavanja navečer.

Poslednje ažurirano (sreda, 12 januar 2011 12:41)

 
Danas3
Juče9
Sedmica3
Mesec148
Sve21013

Powered by Kubik-Rubik.de
Naša On-Line prodavnica